Željko Stepanić je dugogodišnji skiper i učitelj jedrenja. Objavio knjigu U potrazi za (izgubljenim) hrvatskim pomorskim nazivljem. Knjiga je objavljena prije nešto više od deset godina. U međuvremenu je napisao više znanstvenih i stručnih radova,koji su uglavnom objavljeni u znanstveno-stručnom časopisu Naše more. Prije pet godina u Zadru je i doktorirao na tu temu (Povijest stvaranja hrvatskoga pomorskog nazivlja u 19. i 20. stoljeću).
Uz dozvolu gosp. Stepanića , na ovoj ću stranici objavljivati ulomke iz ove knjige. Nadam se kako ćete uživati čitajući ih, a možda nekog od vas ovi ulomci potaknu na čitanje cijele knjige.
Knjiga ima podnaslov Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaču u 24 i 1/24 dana.Umjesto svog osvrta na knjigu napisat ću ono što je o knjizi napisao prof.dr. sc. Mithad Kozlić : ...Umjesto klasičnih poglavlja podijeljena je na 24 dijela, autorova "24" dana, sugerirajući na povijesno brodarstvo svekoliko karakterističan 24- karatni vrijednosni sustav. zaključni dio je 1/24 dana gdje se daje popis literature. Autor od izvanredno složene oblasti, nipošto preporučljive za čitanje prije počinka, s puno duha priređuje lako čitljiv i još lakše shvatljiv tekst koji pokazuje svu složenost tisućljetnih jezičnih dodira i utjecaja u hrvatskom pomorstvu uočljivih u raznolikosti različitih pojmova i nazivlja koje se i danas primjenjuju u našem pomorstvu.
Crteže u knjizi izradio je Zlatko Odrčić.
U praskozorje prvog dana
Barka? Batel? Barcosa? Bragoč? Brod? Brodica? Čamac? Čun? DRievo? Drvo? Frgada? Fušta? Kaić? Korablja? Lađa? Lignum? Navicula? Nava? Plav? Plavica?... Što izabrati?
Sve može!
Otkrit ću vam sve što ste htjeli znati o hrvatskom pomorskom nazivlju, a niste znali što, koga, gdje, kako i zašto pitati.
Iznenadit ćete se koliko toga ne znate o hrvatskom pomorskom nazivlju bili vi s mora, bili vi s kopna, bili vi s drugog planeta.
Nakon dugogodišnjeg skupljanja, čitanja i proučavanja najrazličitijih pisanih izvora koji su barem malo poškropljeni z moren uhvatio sam se dugotrajnog pisanja o hrvatskom pomorskom nazivlju.
Da se zaista radi o dugotrajnom pisanju, vidjet ćete po tome što sam ga rastegnuo kroz dva tisućljeća. No dobro, bit ću malo skromniji: kroz dva stoljeća. No, no dobro, bit ću još skromniji: kroz dvije godine. No, no,no dobro, bit ću... E, od toga zaista ne mogu biti skromniji. Uostalom, što je, tu je, u pitanju su zaista dva tisućljeća, sviđalo se to vama ili ne...
Barka? Batel? Barcosa? Bragoč? Brod? Brodica? Čamac? Čun? DRievo? Drvo? Frgada? Fušta? Kaić? Korablja? Lađa? Lignum? Navicula? Nava? Plav? Plavica?... Što izabrati?
Sve može!
Otkrit ću vam sve što ste htjeli znati o hrvatskom pomorskom nazivlju, a niste znali što, koga, gdje, kako i zašto pitati.
Iznenadit ćete se koliko toga ne znate o hrvatskom pomorskom nazivlju bili vi s mora, bili vi s kopna, bili vi s drugog planeta.
Nakon dugogodišnjeg skupljanja, čitanja i proučavanja najrazličitijih pisanih izvora koji su barem malo poškropljeni z moren uhvatio sam se dugotrajnog pisanja o hrvatskom pomorskom nazivlju.
Da se zaista radi o dugotrajnom pisanju, vidjet ćete po tome što sam ga rastegnuo kroz dva tisućljeća. No dobro, bit ću malo skromniji: kroz dva stoljeća. No, no dobro, bit ću još skromniji: kroz dvije godine. No, no,no dobro, bit ću... E, od toga zaista ne mogu biti skromniji. Uostalom, što je, tu je, u pitanju su zaista dva tisućljeća, sviđalo se to vama ili ne...
Dan prvi
Kako je počelo
Jednog dana. Šetajući zagrebačkim ulicama, pade mi na um prava "morska ideja". Odlučih,ničim izazvan i ne svojom krivnjom, otisnuti se na more. I to ne bilo kako! Otisnuti se jedrima.
Kao što priliči svakom friškom žabaru posegnuh za slanim knjigama, e da ne bih predmetom neslanih šala na moru bio. Ponajprije, potražio sam što zapravo jedrenje znači. U simpatičnom i duhovitom rječniku "Sailing, a sailor s dictionary" Henryja Bearda and Roja Mckieja, Workman publishing, New York,1981, nađoh definiciju kaja u prijevodu glasi: jedrenje, imenica
divno umijeće kako biti mokar i osjećati mučninu dok lagano brodite bez cilja uz velike troškove.
I di su sad tebi tu gušti,a - ujem nekoga od vas kako komentira.
Kad već čujem to pitanje, ne mogu a da vam ne prepričam nekoliko riječi iz jedne zaboravljene knjige u kojoj su objavljeni zapisi s putovanja Milana Turkovića podrijetlom iz Hrvatskog primorja, iz Kraljevice. Bilo je to davne 1876. godine. On se uputio na put preko Atlantskog oceana da se lično upozna s misterijama plovidbe morem. zamislite, čovjeka danima mučila morska bolest, a on ipak uživao. Gušti su gušti.
Tekst donosim onakav kakav je u izvorniku. da ne zbunim mlađe naraštaje, i one koji se tako osjećaju, u ono doba hrvatski pravopis još nije bio "dotjeran", pa se nađe ponešto što bi se danas drukčije reklo i pisalo.
A mi kao danas imamo "dotjeran" pravopis i kao znamo kako pisati i govoriti, mo š mislit - opet čujem vas da dobacujete: Je neš ti kaj god....
Potraga za slanim knjigama
Hrabro se uputih u obilazak knjižara s ovećom torbom. Pitate se čemu torba. Pa da u nju stavim sve te silne slane knjige o moru i jedrima koje ću pokupovati. Vratio sam se razočaran s gotovo praznom torbom.
Što se priručnika tie, našao nisam gotovo ništa. Bi mi rečeno da je knjiga Boba Bonda "Sve o jedrenju" davno rasprodana. Tu i tamo ponudiše mi Connorevu knjigu "Naučimo jedriti" I to je sve!
Ima nešto stidljive putopisne morske proze. Ovdje odskaču dvije oceanske barbe (nagluhi se čudom pitaju: Koje su to barbe, koje barabe?!) s nekoliko naslova: Joža Horvat i Mladen Šutej. Neki se još dan danas pitaju jesu li ova dvojica barbe ili barabe.
Kako je počelo
Jednog dana. Šetajući zagrebačkim ulicama, pade mi na um prava "morska ideja". Odlučih,ničim izazvan i ne svojom krivnjom, otisnuti se na more. I to ne bilo kako! Otisnuti se jedrima.
Kao što priliči svakom friškom žabaru posegnuh za slanim knjigama, e da ne bih predmetom neslanih šala na moru bio. Ponajprije, potražio sam što zapravo jedrenje znači. U simpatičnom i duhovitom rječniku "Sailing, a sailor s dictionary" Henryja Bearda and Roja Mckieja, Workman publishing, New York,1981, nađoh definiciju kaja u prijevodu glasi: jedrenje, imenica
divno umijeće kako biti mokar i osjećati mučninu dok lagano brodite bez cilja uz velike troškove.
I di su sad tebi tu gušti,a - ujem nekoga od vas kako komentira.
Kad već čujem to pitanje, ne mogu a da vam ne prepričam nekoliko riječi iz jedne zaboravljene knjige u kojoj su objavljeni zapisi s putovanja Milana Turkovića podrijetlom iz Hrvatskog primorja, iz Kraljevice. Bilo je to davne 1876. godine. On se uputio na put preko Atlantskog oceana da se lično upozna s misterijama plovidbe morem. zamislite, čovjeka danima mučila morska bolest, a on ipak uživao. Gušti su gušti.
Tekst donosim onakav kakav je u izvorniku. da ne zbunim mlađe naraštaje, i one koji se tako osjećaju, u ono doba hrvatski pravopis još nije bio "dotjeran", pa se nađe ponešto što bi se danas drukčije reklo i pisalo.
A mi kao danas imamo "dotjeran" pravopis i kao znamo kako pisati i govoriti, mo š mislit - opet čujem vas da dobacujete: Je neš ti kaj god....
Potraga za slanim knjigama
Hrabro se uputih u obilazak knjižara s ovećom torbom. Pitate se čemu torba. Pa da u nju stavim sve te silne slane knjige o moru i jedrima koje ću pokupovati. Vratio sam se razočaran s gotovo praznom torbom.
Što se priručnika tie, našao nisam gotovo ništa. Bi mi rečeno da je knjiga Boba Bonda "Sve o jedrenju" davno rasprodana. Tu i tamo ponudiše mi Connorevu knjigu "Naučimo jedriti" I to je sve!
Ima nešto stidljive putopisne morske proze. Ovdje odskaču dvije oceanske barbe (nagluhi se čudom pitaju: Koje su to barbe, koje barabe?!) s nekoliko naslova: Joža Horvat i Mladen Šutej. Neki se još dan danas pitaju jesu li ova dvojica barbe ili barabe.